Predsjednik sarajevske županijske organizacije HDZ-a BiH Dražen Trlin u intervjuu za Dnevnik.ba govori o tomu je li uopće moguće da Hrvati u Sarajevu izaberu svoje političke predstavnike u lokalna općinska vijeća, zašto je važno imati svoje predstavnike u tijelima lokalne vlasti, učestalima hajkama na katolike i Hrvate Sarajeva, uzrocima demografskih promjena u Sarajevu i BiH te drugim temama.
Kakve su šanse da Hrvati u Sarajevu izaberu svoje legitimne političke predstavnike u lokalna Općinska vijeća? Kakav bi izborni rezultat predstavljao uspjeh?
HDZ BiH Vrhbosanske županijske organizacije ima svoje kandidate na predstojećim lokalnim izborima u pet općina naše županije: Novo Sarajevo, Ilidža, Centar, Novi Grad i Ilijaš, a najveće nade polažemo u uspjeh dviju općinskih organizacija HDZ-a BiH i to Ilidže i Novog Sarajeva.
Naravno, izborni rezultat je teško predvidjeti u potpunosti, ali smo vrlo optimistični i vjerujemo u uspjeh kad su u pitanju općinske organizacije Ilidža i Novo Sarajevo. Duboko vjerujem kako će HDZ BiH, kao stožerna stranka hrvatskog naroda na predstojećim lokalnim izborima polučiti izniman izborni rezultat. Što se tiče Sarajeva, ukoliko se promatra trend rasta glasova i članstva koji smo mi kao Županijska organizacija HDZ BiH u Sarajevu zabilježili prethodnih godina te same brojnosti hrvatskog pučanstva u spomenutim općinama kao i naklonosti prema programu i djelovanju HDZ-a BiH, onda sam uvjeren u uspjeh.
Naša realna očekivanja su da na ove dvije općine možemo osvojiti dovoljan broj glasova za prolazak po jednog općinskog vijećnika. Moguće da to iz nečije tuđe perspektive izgleda minimalistički ili pak simbolički, no ukoliko analizirate brojke i sagledate neumoljivu statistiku enormnog povećanja bošnjačkog glasačkog tijela u glavnom gradu, koje se svakim izbornim ciklusom uveća za desetke tisuća, onda je izbor legitimnih predstavnika hrvatskog naroda, kandidata Hrvatske demokratske zajednice BiH u Općinska vijeća sarajevskih općina, nakon dužeg razdoblja, zaista dobar rezultat.
Je li sarajevskim Hrvatima stalo do toga da ih u tijelima lokalne vlasti zastupaju hrvatske političke organizacije ili glasuju za stranke drugih naroda?
Itekako je stalo, no glasovi u demokratskim društvima, kakvo je i naše, odlaze svim političkim opcijama. Nažalost, u neki sredinama, glasovi Hrvata, iz tko zna kakvih pobuda ili razloga, a ja bih kazao, prije svega zabluda, odu i tzv. „građanskim“ ili strankama ne-hrvatskog ili pak bošnjačkog nacionalnog predznaka. To je posebice karakteristično upravo za Sarajevo.
Ali, kako sam već spomenuo, HDZ BiH stožerna je i središnja stranka našeg naroda, kako u cijeloj našoj domovini, podjednako tako i u Sarajevu. Mi u posljednja dva, tri izborna ciklusa bilježimo porast dobivenih glasova, na Općim i na Lokalnim izborima, što je očito znak da i oni koji su možda nekada iz njima znanih razloga glasovali za neke druge, ne-hrvatske političke opcije ili pak nisu glasovali uopće, sada ponovno, ujedinjeni u zajedništvu glasuju za nas. Budući da takvih nije zanemariv broj, jasno je da svi koji daju glas HDZ-u BiH žele da ih predstavlja netko tko će istinski zastupati njihove interese predstavlja u vlasti.
Hrvati svoga vijećnika u nekoj od sarajevskih općina nisu imali, ako se ne varam, još od 2004. godine. Kako se ta činjenica održava na život Hrvata Sarajeva?
U pravu ste, pokojna Ana Havel je posljednja predstavnica sarajevskih Hrvata u tijelima lokalne vlasti. Od tada je prošlo 14-15 godina i mi to itekako osjetimo. Mi se, kao konstitutivan i jednakopravan narod svim drugim žiteljima naše županije, nemamo kome obratiti u Općinskim vijećima, naš glas se na lokalnoj razini apsolutno ne čuje. Uzmemo li za primjer da se hrvatski jezik kao predmet, koji je jedan od službenih jezika u našoj državi, izučava i koristi samo u sustavu Katoličkog školskog centra te da je nemoguće organizirati nastavu na hrvatskom jeziku u bilo kojoj drugoj osnovnoškolskoj ili srednjoškolskoj ustanovi, ma koliko učenika hrvatske nacionalnosti bilo, jasno je onda da je naša prava vrlo teško zaštititi. Zatim, kada pogledate struktura uposlenih, na primjer, u općinskim tijelima, vrlo je jasno da su Hrvati Sarajeva prilično nezaštićeni i nezastupljeni. Također, u Sarajevu imamo problem i naših branitelja, kojima se godinama negiraju njihova prava; ne dozvoljava se izgradnja spomenika kojim bi se obilježila i odala počast najvećoj žrtvi koju su hrvatski branitelji, pripadnici HVO-a dali braneći svoj grad. Ovo su samo od nekih problema s kojima se mi Hrvati susrećemo u svom gradu.
Zašto bi bilo važno imati hrvatskoga predstavnika na lokalnoj razini u Sarajevu?
Ovo se nadovezuje na prethodno pitanje. Kao što sam već kazao, Hrvati Sarajeva se susreću s nizom problema vezanih za svoj identitet, kulturu, jezik te je neophodno imati mehanizam zaštite. Jedan od načina je imati svog legitimnog predstavnika u lokalnoj vlasti jer upravo lokalna razina je ta gdje se grade temelji opstojnosti i budućnosti našeg naroda.
Stoga je vrlo važno da Hrvati Sarajeva i na lokalnoj razini imaju svog legitimnog predstavnika preko kojeg će artikulirati svoje zahtjeve i probleme, nekoga tko te probleme zaista razumije i tko će nesebično, ne iz osobnih pobuda, raditi na rješenjima tih problema u interesu hrvatskog naroda, predstavnika koji će štiti i promicati naše interese, naš opstanak i zalagati se za kvalitetniji život na ovim prostorima.
Mi, nažalost, takvu osobu sada nemamo, niti u jednoj sarajevskoj općini, ali vjerujem da nakon dužeg vremena, ojačani zajedništvom i ljubavi prema svome narodu i domu, vođeni programom i idejom HDZ-a BiH Vrhbosna ponovno imamo mogućnost, kao hrvatska zajednica koja djeluje, radi i brine se za Hrvate ovog podneblja, da osvojimo poziciju vijećnika.
Kako je bilo biti Hrvatom u Sarajevu tijekom hajke na katolike, a time i Hrvate, povodom služenja svete mise za žrtve Bleiburga?
To bih razdoblje, tih par tjedana, nazvao jednim od najmračnijih perioda za Hrvate Sarajeva. Sarajevo, koje se diči multietničnošću i multikonfesionalnošću, pokazalo je tada svoje drugo lice. Pored općepoznate javne hajke, uvreda i napada na našega kardinala i našu Crkvu, doživljavali smo i osobne napade. Urezivanje križeva na stambene objekte, prozivke, prijetnje… Srećom, nije bilo fizičkih napada, ali je atmosfera bila takva da se lako moglo dogoditi da i bude fizičkih napada. Zato i mislim da nam je potrebna i zaštita i predstavnik na lokalnoj razini. Svi ti napadi i nasrtaji su se, vjerujem, dogodili iz neznanja, najviše zbog nepoznavanja činjenica za koga i zbog čega se misa služila.
Nismo tada imali svog lokalnog zvaničnika koji bi i na toj razini pojasnio i kazao kako stvari u biti stoje. Situacija se sada smirila, ali nam i taj primjer pokazuje da se vrlo brzo i vrlo lako opet može pokrenuti hajka na sve što je katoličko i hrvatsko u ovome gradu i pitanje je kako će se završiti ako ponovo do toga dođe.
Prema Vašem mišljenju, što je glavni razlog demografske kataklizme s kojom se Hrvati suočavaju, ne samo u Sarajevu, nego i u nekim drugim sredinama u Bosni?
Demografska kataklizma, kako ste je nazvali, ne pogađa samo i isključivo Hrvate, nego i sve ostale narode, kako u našoj domovini, tako čini mi se i u susjednim zemljama. Nemogućnost zaposlenja, osnivanja obitelji, pa i način života, samo su neki od razloga iseljavanja i niskog prirodnog priraštaja. Troškovi života su danas mnogo veći nego, recimo prije 40, 50 godina, kada je svaka obitelj imala više djece, jer to su mogli priuštiti. Međutim, socio-ekonomska situacija nije jedini i isključivi razlog demografskim pomjeranjima. Migracije stanovništva su prirodne, znanost to dokazuje, samo što su nekada uočljivije i intenzivnije. No, mnogo je razloga prirodnom kretanju stanovništva i svakako da to ne možemo promatrati samo iz kuta iseljavanja jednog naroda i laički objašnjavati jednim razlogom.
Ono što je činjenica, jeste da na rješenju tog problema moramo svi zajednički, iz svih političkih opcija, raditi. Kako sam kazao, time je zahvaćeno cjelokupno društvo i ne može se samo od Hrvata očekivati da rade na rješenju.
Zašto dio sarajevske javnosti likuje nad tom činjenicom dok se istovremeno pokušava skriti da isti problemi pogađaju i druga dva konstitutivna naroda?
Hrvati su najmalobrojniji narod i stoga je svaka promjena, ma koliko bila mala, više primjetna i vidljivija nego kod druga dva naroda. Fokusiranjem na Hrvate i „pripisivanje“ nama problema koji zaista pogađaju sve narode, pokušava se stvoriti dojam da je u ostatku države sve u redu, da tu vlada blagostanje i idila, ali stvarnost nije takva. To su samo spinovi i nastojanja da se Hrvati još više omalovaže.
Zbog čega je važno da građani BiH, time i Hrvati, u što većem broju izađu na predstojeće lokalne izbore?
Svaki izbori, pa i ovi lokalni koji su pred nama, su prilika da svojim glasom izrazimo svoj stav. Zaokruživanjem određene političke opcije ili političara, vrlo jasno kažemo „želim da me on/ona predstavlja“. Na taj način iskazujemo da li želimo promjene ili želimo zadržati postojeće stanje. Nama su najbliži i najviše nas pogađaju upravo problemi na lokalnoj razni, stoga je iznimno važno izaći na predstojeće izbore i glasovati te i na taj način pokazati da nam je stalo do naše sredine. To je jedan od vidova proaktivnog djelovanja kako bismo generirali promjene u svojoj okolini.
Pozivam stoga Hrvate Sarajeva da izađu u što većem broju na predstojeće izbore, uz, naravno, poštivanje svih epidemioloških mjera i preporuka, i podrže kandidate Hrvatske demokratske zajednice BiH u svojim općinama, kandidate koje će i osobno prepoznati kao svoje poznanike, susjede, prijatelje, a koji će sutra dostojno predstavljati i zastupati njihove interese. Pozivam da iskoriste ovu prigodu kako bi iskazali svoj stav i doprinijeli dugo čekanim i neophodnim promjenama kada je u pitanju opstojnost i pozicija našeg hrvatskog naroda, u našem gradu Sarajevu.
Izvor: Dnevnik.ba
